FenomenoloÅ¡ki pristup u psihoterapiji – Primjer obiteljskih konstelacija
«The Phenomenological Approach in Psychotherapy – Using Family Constellations as an Example»
Bert Hellinger
Sadržaj
PriÄa: Dvostruka mjera
Dva su kretanja koja vode uvidu. Jedan poseže prema van i hvata se za ono što je još nepoznato, u pokušaju da osvijetli i objasni tu misteriju. To je put znanosti, za koju znamo koliko je promijenila, obogatila i pridonijela sigurnosti naših života.
Drugi je put zastati u naÅ¡em pokuÅ¡aju da se uhvatimo u koÅ¡tac s razumijevanjem, i umjesto toga dozvolimo naÅ¡oj pažnji da postane Å¡iroka i prostrana, dok ne vidimo cjelinu umjesto njezinih dijelova. NaÅ¡ pogled je spreman odjednom uhvatiti cjelinu onoga Å¡to nam se prikazuje. Ako se priklonimo toj unutarnjoj kretnji, primjerice kad gledamo krajolik, kad se suoÄavamo s problemom ili zadatkom pred nama, tad možemo zamijetiti kako je istovremeno, taj naÅ¡ vizualni pogled i pun i prazan. To je radi toga Å¡to takvo obilje možemo podnijeti samo ako izbjegavamo gledati u njegove pojedinaÄne dijelove. Tako radeći, povlaÄimo se u unutarnji prazni prostor, gdje jednostavno odmaramo i Äekamo, od kud se možemo susresti s raznolikosti i cjelovitosti pred nama.
Ovo unutarnje povlaÄenje je ono Å¡to nazivam fenomenoloÅ¡kim. Ono vodi drugaÄijim uvidima u odnosu na one koje možemo dobiti agresivnim ispitivanjem. Pa ipak, obje ove kretnje dopunjuju jedna drugu. KonaÄno, u znanstvenim istraživanjima, svako toliko trebamo zastati i usmjeriti pažnju na Å¡iru perspektivu, a Äak i uvide steÄene fenomenoloÅ¡im traganjem treba od vremena do vremena provjeriti iz znanstvene toÄke glediÅ¡ta.
Fenomenološki pristup
U fenomenoloÅ¡kom ispitivanju osoba se otvara sagledavanju brojnih razliÄitih pojava bez prosuÄ‘ivanja ili usredotoÄenja na bilo koju od njih. Ova vrsta istraživanja zahtijeva unutarnje stanje oÄišćeno od predumiÅ¡ljenih koncepata, namjera, prosudbi, posebno glede unutarnjih kretnji, kao Å¡to su osjeti, osjećanja ili ideje. Pažnja osobe je istovremeno usmjerena, i bez usmjerenja, usredotoÄena, i Å¡irom otvorena.
FenomenoloÅ¡ki pogled traži spremnost na akciju, i susprezanje od nje. U kretanju ovih suprotnosti naÅ¡a se precepcija izoÅ¡trava i jaÄa. Ako je osoba sposobna podnijeti napetost koja proizlazi iz ovih dviju krajnosti, uskoro se pojavljuje kontekst, unutar kojeg se, izgleda, brojne impresije organiziraju oko srediÅ¡nje teme, moguće dublje istine, te iskrsava slijedeći korak.
Â
Obiteljske konstelacije
Potencijali fenomenološkog pristupa i onoga što on traži od nas, posebno su vidljivi u obiteljskim konstelacijama. S jedne strane fenomen obiteljskih konstelacija, po sebi je rezultat fenomenološkog ispitivanja, a s druge strane, fenomenološki process može uspjeti samo u stavu poniznosti i povjerenja u sam fenomen i njegove uvide, te u samo iskustvo koje nam dozvoljava proživjeti.
Â
Klijent
Što se zapravo događa u psihoterapiji, kada klijent postavi konstelaciju svoje obitelji?
U poÄetku on izabere predstavnike za svakog Älana njegove obitelji, izmeÄ‘u Älanova grupe u kojoj se radi. Drugim rijeÄima, predstavnike za njegovu/njezinu majku, oca, njegovu/njezinu braću i sestre i za samog/mu sebe. Svejedno je koga izabere za razliÄite Älanove obitelji, sve dok su Älan obitelji i njegov predstavnik istog spola. ÄŒak može biti i bolje ako se uopće ne obazire na vanjske sliÄnosti, te izabere predstavnike bez ikakve posebne namjere. Ovo je prvi korak prema unutarnjem povlaÄenju i sabranosti, te otpuÅ¡tanju starih predodžbi i ideja o vlastitoj obitelji. Osoba koja za svoju konstelaciju izabire predstavnike prema odgovarajućoj starosti, ili vanjskom izgledu, nije uistinu otvorena za ono Å¡to može biti suÅ¡tina, a oku nevidljiva. Uzimajući u obzir vanjske faktore, osoba ograniÄava snagu onoga Å¡to konstelacija može otkriti, pa konstelacija već unaprijed može biti osuÄ‘ena na neuspjeh. To je razlog Å¡to je bolje, ako terapeut izabere predstavnike za Älanove obitelji, a ne sam klijent.
Jednom kad su izabrani, klijent razmjeÅ¡ta predstavnike u radnom prostoru, stvarajući meÄ‘u njima prostorni odnos. Tijekom ovog koraka, od pomoći je, ako ih vodi na njihovo mjesto, krećući se iza njih, s rukama položenim na njihova ramena, tako da je s njima energetski povezan. Klijent ostaje centriran, osjećajući i pažljivo sluÅ¡ajući svoje unutarnje kretanje, slijedeći njihovo vodstvo i tanane porive, sve dok ne stigne s predstavnikom na mjesto za koje instinktivno osjeća da je za predstavnika (i stvarnog Älana obitelji – op.pr.) “pravoâ€. Tijekom procesa postavljanja predstavnika, klijent ostaje u kontaktu ne samo sa sobom i predstavnicimna, već i s obuhvatnijim, većim poljem. Ono ga okružuje i može ga voditi, ako je otvoren primanju njegovih signala. Ovo tanano vodstvo mu pomaže u nalaženju prikladnog mjesta za predstavnika. Isti se proces ponavlja za svakog predstavnika. Kroz to vrijeme klijent, se izolira od svog okruženja, i vraća se iz tog potpuno usredotoÄenog stanja, tek kad je naÅ¡ao i postavio na njihova mjesta sve predstavnike. Katkad je od pomoći, ako se, nakon Å¡to ih je inicijalno postavi, proÅ¡eće i obiÄ‘e sve predstavnike, te korigira pozicije onih poredstavnika koje mu se Äine netoÄne. Nakon toga se vraća na svoje mjesto i promatra daljnji tok rada.
Ovdije se odmah vidi ako klijent nije uzemljen (“groundedâ€) u stavu poniznosti i unutarnje pribranosti. U takvom sluÄaju, klijent će pokuÅ¡ati sugerirati predstavniku izvjestan položaj tijela, sliÄno oblikovanju skulpture, ili se može priliÄno brzo kretati tijekom postavljanja predstavnika, kao da slijedi neku prethodno smiÅ¡ljenu unutarnju sliku, ili može zaboraviti postaviti nekog od predstavnika, ili izjaviti da pojedini predstavnik stoji na pravom mjestu, mada ga uopće nije pomaknuo. Većina konstelacija koje nisu postavljene na ozbiljan, uzemljeni naÄin, dosežu nerijeÅ¡ivo stanje ili zavrÅ¡avaju u zbrci.
Â
Terapeut
Da bi konstelacija uspjela, terapeut mora napustiti svaku namjeru i vlastite teorije. U unutarnjem povlaÄenju u prazni prostor u sebi, i potpunom izlaganju sebe konstelaciji kakva jest, odmah će prepoznati ako klijent pokuÅ¡ava utjecati na konstelaciju, ili ako pokuÅ¡ava izbjeći stvarnost koja se poÄinje pokazivati, postavljanjem po unaprijed smiÅ¡ljenim slikama. U tom sluÄaju terapeut će pokuÅ¡ati pomoći klijentu da se prizemlji i otvori doživljaju koji će se pojaviti i predstaviti u radu. Ako u tome ne uspije, terapeut prekida konstelaciju.
Â
Predstavnici
Isti stav unutarnjeg povlaÄenja od svake namjere, strahova, i teorijskih ideja se zahtijeva i od predstavnika. Za vrijeme postavljanja konstelacije, predstavnike se zatraži da posebno obrate pažnju na tanane znakove u promjenama njihova fiziÄkog ili emocionalnog stanja, primjerice, ako im se mijenja njihov ritam rada srca, ili ako se osjećaju privuÄeni gledati u pod, ili se nenadano osjećaju laganije ili teže, ljutito, ili tužno. Dodatno, od pomoći je izvijestiti (terapeuta koji vodi konstelaciju – op-pr.) o svakoj predodžbi koja se javi u predstavniku, ili zvukovima ili rijeÄima koje se same ponude, Äak i ako to na izgled djeluje besmisleno.
Priomjerice, jedan Amerikanac, koji je bio u procesu uÄenja njemaÄkog jezika, za vrijeme konstelacije u kojoj je predstavljao oca od klijenta, u glavi je neprekidno sluÅ¡ao reÄenicu “Sagen Sie Albert†(kaži Alberte). Nakon konstelacije, upitao je klijenta ako mu iÅ¡ta znaÄi ime “Albertâ€. “Naravno,†odgovorio je klijent, “to je ime moga oca i djede, a i moje srednje ime je takoÄ‘er Albert.â€
Drugi sudionik koji je predstavljao sina Äovjeka koji je poginuo u nesreći helikoptera, u glavi je neprekidno sluÅ¡ao zvuk rotora helikoptera. I sam sin je doživio helikoptersku nesreću, kad je upravljao helikopterom u kojem je njegov otac bio putnik. No obojica su (tada) preživjela tu nezgodu.
OÄigledno, potrebna je aktivna osjetljivost svijesnosti i intuicija, kao i voljnost za otpustiti svaki krajnji motiv, kako bi se ovaj process mogao dogoditi. Terapeut mora biti vrlo pažljiv, da predstavnici ne bi pogreÅ¡no zamijenili svoje fantazije za stvarne percepcije. Å to manje prethodnih informacija imaju i terapeut i predstavnik, to je lakÅ¡e izbjeći ovu sklonost.
Â
Fenomenološke informacije
FenomenoloÅ¡koj se percepciji može znatno pomoći time, Å¡to će se klijenta pitati samo za najvažnije informacije, i to treba uÄiniti neposredno prije same konstelacije, a ne ranije.
Osnovna pitanja su:
1. Tko pripada obitelji?
2. Je li bilo pobaÄaja i mrtvoroÄ‘enih u obitelji, ili nekoga tko je umro u ranoj dobi? Je li bilo kakve posebne (teÅ¡ke – op.pr) sudbine u obitelji, primjerice nekoga sa fiziÄkim hendikepom?
3. Je li netko od roditelja, ili praroditelja bio zaruÄen, ili vjenÄan prije sadaÅ¡njeg braka, ili je imao znaÄajnu intimnu vezu?
Svako daljnje propitivanje je zapreka otvorenosti, prema javljanju fenomenoloških informacija. Ovo vrijedi i za terapeuta i za predstavnika. To je ujedno i razlog što terapeut one vodi prethodni razgovor s klijentom ili ekstenzivno propitivanje. Pored toga, tijekom rada s konstelacijom, najbolje je za klijenta da šuti, te da se predstavnici suspregnu od bilo kakvih pitanja za klijenta.
Â
Fokusirana pažnja
Neki predstavnici su skloni interpretirati svoje osjećaje prema fiziÄkoj slici konstelacije, umjesto da obrate pažnju na njihova neposredna unutarnja osjećanja. Jedan predstavnik u ulozi oca, kazao je kako se osjećao da mu se djeca suprostavljaju, jednostavno stoga Å¡to su djeca bila postavljena direktno pred njega. Kad je pažljivo osmotrio kako se on sam osjećao, spoznao je da se u stvari osjećao vrlo dobro. Dozvolio si je da na njega utjeÄe vanjska slika tog rada, umjesto da je poklonio povjerenje svojoj unutarnjoj percepciji.
Katkad, predstavnik zadrži za sebe informaciju za koju smatra da je Å¡okantna ili uvredljiva. Primjerice, ako predstavnik u ulozi oca osjeća privlaÄnost prema svojoj kćeri, ili ako je predstavnica za majku sklonija i daje prednost, da jedno od njezine djece slijedi drugog Älana obitelji u smrt.
Terapeut mora svakog trenutka biti svijestan svih tananih tjelesnih signala, jedva vidljivog osmijeha, malog pokreta ispravljanja, ili kad nekoliko osoba spontano kreću jedni prema drugima. Ako terapeut iskomunicira odmah što vidi, tada predstavnici imaju priliku provjeriti vlastite opažaje.
Neki predstavnici pokušavaju dati ugodna objašnjenja, u pokušaju da pomognu i utješe klijenta. Takvi predstavnici u pravilu nisu u dodiru s kretanjem konstelacije,i bolje ih je odmah zamijeniti.
Â
Signali
Terapeut mora biti bez straha i vlastitih ciljeva, ostati pažljiv i svijestan cjelokupne konstelacije kroz svo vrijeme njezina trajanja. Samo tada, u stanju je izbjeći zbrku koja može nastati zbog na pamet smiÅ¡ljenih izreka/reÄenica za predstavnike, odnosno biti u stanju da duboko i u potpunosti doživi konstelaciju.
ObiÄno postoji jasan signal kad je konstelacija na pravom putu, ili nije. Ako u grupi promatraÄa nastane nemir, a pažnja gledatelja splasne, tada konstelacija obiÄno viÅ¡e nema prilike za uspjeh. U tom je sluÄaju najbolje da terapeut konstelaciju odmah prekine. Tim potezom omogućava svim sudionicima da se centriraju, i kasnije ponove rad ispoÄetka. Katkada promatraÄi meÄ‘u gledateljima mogu dati neka korisna zapažanja, no to moraju biti “Äisti†(nezainteresirani) promatraÄi. Interpretiranje i pogaÄ‘anje može zbrku uÄiniti samo većom. Ako se to dogodi, terapeut treba prekinuti takve komentare i navesti grupu natrag na ozbiljnu, usredotoÄenu svijesnost.
Ovdije sam toliko detaljno govorio o proceduri postavljanja konstelacija i mogućim zaprekama, u naporu da upozorim i odbijem lakoumne, neozbiljno ili nepažljivo raÄ‘ene konstelacije. Proces postavljanja konstelacije neÄije obitelji se nesmije uzeti olako. U suprotnom, fenomenoloÅ¡ki pristup obiteljskim konstelacijama će se diskreditirati u cijelosti. Obiteljska se konstelacija takoÄ‘er ne može raditi samo zbog znatiželje, je će u tom sluÄaju biti žrtvovane ozbiljnost i njezina priroÄ‘ena snaga.
Â
PoÄetak
A sad natrag na same konstelacije. Prva odluka koju terapeut treba donijeti je treba li postaviti konstelaciju sadaÅ¡nje obitelji, ili obitelji porijekla klijenta. NaÅ¡e iskustvo pokazuje kako je najbolje poÄeti sa sadaÅ¡njom obitelji. Nakon toga, kasnije tijekom rada se mogu dodati Älanovi obitelji porijekla, koji joÅ¡ uvijek imaju snažan utjecaj na sadaÅ¡nju obitelj. Na taj naÄin mogu se uoÄiti i osjetiti tiranski i iscjeljujući utjecaji kroz nekoliko generacija. Jedini sluÄaj kad treba poÄeti rad s obitelji porijekla, je kad se radi o vrlo teÅ¡koj sudbini klijenta.
Slijedeća odluka se tiÄe pitanja koga treba ukljuÄiti u poÄetnu konstelaciju. ObiÄno je dobro poÄeti s najužom jezgrom obitelji: otac, majka i djeca. Ako se dogodilo mrtvoroÄ‘eno dijete, ili rana smrt djeteta, najbolje je poÄekati i dodati ih kasnije. Time je moguće osmotriti efekte koje to dijete ima na preostali dio obitelji. Može se uzeti za pravilo, da se poÄinje sa svega nekoliko Älanova obitelji, te puÅ¡ta konstelaciji da se razvije korak po korak, dodajući druge Älanove, kad se za to ukaže potreba.
Â
Procedura
Jednom kad je konstelacija postavljena, i predstavnici i sam klijent trebaju neÅ¡to vremena da ju osjete u sebi, da osjete njezine efekte i suoÄe se s novim „slikama“ koje ona iznese. Predstavnici Äesto imaju trenutne spontane reakcije. Moguće se poÄnu tresti, plakati, ili prignu glavu. Mogu nenadano poÄeti teÅ¡ko disati, ili gledati u nekoga s povećanim interesom, ili se osjetiti kao da su u ljubavi.
Poneki terapeuti su skloni prebrzo pitati predstavnike kako se osjećaju, Å¡to spreÄava odvijanje ovog procesa. Terapeut koji prebrzo pita predstavnike, Äesto se naslanja na njihov odgovor prije nego se u cijelosti oblikovao njegov vlastiti opažaj. To može uzrokovati zbrku kod drugih predstavnika.
Najprije terapeut treba dozvoliti da „slika“ (predodžba – op.pr) konstelacije djeluje na njega samog. ÄŒesto je jasno uoÄljivo, tko je pod pritiskom, a tko je u opasnosti. Ako je netko (predstavnik – op.pr.) postavljen na sam vanjski rub konstelacije, okrenut od drugih, ili jednostavno gleda prema van, to je jasan signal, kako ta osoba predstavlja nekog tko želi ili otići, ili umrijeti. Bez traženja daljnjih informacija, terapeut može jednostavno uzeti tog predstavnika i pomaknuti ga nekoliko koraka, u smjeru u kojem je gledao, i obratiti pažnju na uÄinak koji je ovaj potez imao na samog predstavnika i sve druge sudionike konstelacije.
Katkada svi predstavnici gledaju u istom smjeru. To jasno upućuje da gledaju u nekog, tko stoji pred njima, nekoga tko je možda zaboravljen, ili iskljuÄen. Primjerice na dijete koje je umrlo u vrlo ranoj dobi, prijaÅ¡nju zaruÄnicu/ka, ili moguće majÄinog ranijeg ljubavnika, koji je možda poginuo u ratu. Tada terapeut pita klijenta, ako zna tko može biti ta osoba. Zatim dodaje predstavnika za tu osobu, prije no Å¡to bilo koji postavljeni predstavnik da bilo koju drugu izjavu.
Drugi je primjer, majka je okružena sa svih strana djecom, tako da izgleda kao da ju djeca pokuÅ¡avaju sprijeÄiti da ih napusti. Terapeut tada odmah pita klijenta Å¡to se to dogodilo u obitelji porijekla majke, a Å¡to bi moglo objasniti njezinu privuÄenost odlaskom. Nakon toga terapeut pokuÅ¡ava naći olakÅ¡anje i rjeÅ¡enje prije svega za majku, nakon Äega nastavlja raditi s drugim predstavnicima.
Napredujući, na ovaj naÄin, terapeut razvija slijedeće korake nastavno na poÄetnu konstelaciju, prikupljajući dodatne informacije od klijenta za naredni korak, bez da Äini iÅ¡ta viÅ¡e, ili propituje iÅ¡ta drugo, osim onoga Å¡to je za taj korak potrebno. Konstelacija ostaje koncentrirana na suÅ¡tinsko, te održava svoju unutarnju napetost i intenzitet. Svaki nepotreban korak, svako nepotrebno pitanje, svaka dodatna osoba koja nije potrebna za rjeÅ¡enje, samo umanjuje usredotoÄenost konstelacije, i skreće rad s važnih osoba i dogaÄ‘aja.
Â
Sažete konstelacije
Katkad je dovoljno postaviti samo dva predstavnika: primjerice za majku i njezinog sina zaraženog Aids-om. U tom sluÄaju terapeut može odustati od davanja bilo kojih uputa. On ostavlja predstavnike njihovim vlastitim osjećajima i kretanjima koja se pojavljuju prirodno, iz njihove meÄ‘usobne dinamike, bez rijeÄi. Drama koja se tu odvija bez rijeÄi, ne samo da otkriva osjećaje njezinih uÄesnika, već i korake koji mogu biti mogući i prikladni za oba sudionika.
Â
Prostor
Ovdije je najvidljiviji zaÄudan efekt fenomenoloÅ¡kog pristupa. Energija i dinamike koje su rezultat stava budne rezerviranosti terapeuta i uÄesnika, stvara prostor u kojem mogu na vidjelo izaći odnosi i zapletaji, i kretanja prema rjeÅ¡enju. U tom procesu, Äini se kao da su predstavnici pod utjecajem snažne vanjske sile, koja se pojavljuje i na neki naÄin ih usmjerava. NaÅ¡i danas priznati psiholoÅ¡ki i filozofski pristupi nisu dovoljni za objaÅ¡njenje fenomena koji se tu dogaÄ‘aju.
Â
Polje
Prvi fenomen kojeg zamjećujemo je da oÄigledno postoji dimenzija svijesnosti koju svi dijelimo. Svi sudjelujemo u zajedniÄkom polju. Predstavnici se Äesto osjećaju i ponaÅ¡aju poput stvarnih osoba koje predstavljaju, iako niti terapeut, niti sami predstavnici nisu primili nikakve prethodne informacije, osim poÄetnih Äinjenica. Klijent je Äesto zapanjen i zbunjen kad predstavnici izjave neki komentar na naÄin kako to rade stvarne, po njima predstavljene osobe, ili iskažu ista osjećanja ili simptome. Ovo sugerira kako u tom “polju znanjaâ€, na odreÄ‘en naÄin sudjeluju stvarni Älanovi obitelji. Na toj razini, nema informacije koja nije dostupna duÅ¡i.
Prije kratkog vremena, prijatelj mi je ispriÄao o ženi Äiji je otac bio židov, o Äemu nije rekla svojoj djeci, nego ih je Äak i krstila. Saznala je to od svog oca, pred samu njegovu smrt. Isto, i da je otac imao dvije sestre, koje su umrle u koncentracijskom logoru za drugog svjetskog rata. Ta se žena bavila razliÄitim karijerama tijekom svog života. Prvo je bila farmer, nakon toga se bavila obnovom starinskog namjeÅ¡taja, a potom se poÄela baviti sadaÅ¡njom profesijom terapeuta. Istražujući živote svojih umrlih teta, otkrila je kako je jedna bila farmer, a druga je imala prodavaonicu starinskog namjeÅ¡taja. Bez da je to znala, slijedila je obje svoje tete, izabravÅ¡i isti posao, i s njima je na taj naÄin bila duboko povezana.
ObjaÅ¡njenje za ovu pojavu ostaje misterija. Rupert Sheldrake, engleski znanstvenik, dokazao je u brojnim pokusima s psima, da kad je njihov vlasnik odsutan, neki psi trenutno osjete moment kad se njihov vlasnik odluÄio vratiti kući. To mogu osjetiti i kad put vlasnika kući poÄinje na drugom kontinentu. Izgleda kako udaljenosti ovdije nije važna. Ovo pokazuje da postoji neko polje povezanosti koje se prostire iznad vremena i prostora, polje u kojem sudjeluju i vlasnik i njegov pas.
Â
Mrtvi
U obiteljskim konstelacijama postaje uoÄljivo da ponaÅ¡anje predstavnika odražava neÅ¡to iz ponaÅ¡anja i životnih sudbina stvarnih Älanova obitelji. Pored toga, Äini se jasnim, kako su Älanovi obitelji povezani s drugim Älanovima porodice kojih već dugo nema meÄ‘u živima. Kako bi se drugaÄije moglo objasniti Äinjenicu da su u jednoj obitelji tijekom zadnjih sto godina, tri muÅ¡karca iz razliÄitih generacija izvrÅ¡ila samoubojstvo, svako od njih u dobi od 27 godina, na isti datum, 31. prosinca? Å to viÅ¡e, kasnije se ispostavilo kako je i prvi suprug klijentove pra-prabake umro 31. prosinca, a da su najvjerojatnije pra-prabaka i njezin drugi muž bili ubojice, te otrovali njezina prvog supruga.
Â
Obiteljska duša
Izgleda kako su ovdije na djelu sile, koje postoje van granica naÅ¡eg uobiÄajenog razumijevanja. Iznad naÅ¡eg tradicionalnog shvaćanja duÅ¡e, Äini se da postoji veća duÅ¡a (greater soul) koja ujedinjuje i žive i mrtve, ili “obiteljska duÅ¡a†koja spaja njezine žive i mrtve Älanove. Zapravo, veliÄinu te duÅ¡e možemo vidjeti kad promatramo kako su samo pojedini Älanovi obitelji pod utjecajem, i zapleteni u sudbine drugih Älanova obitelji. Oni koji su ukljuÄeni u takav sustav su:
1. djeca, ukljuÄivo i mrtvoroÄ‘ena i ona koja su rano umrla,
2. roditelji i njihova braća i sestre,
3. pra-roditelji (djedovi, bake),
4. katkad i netko od pra-praroditelja, a ponekad i Älanovi iz joÅ¡ dalje proÅ¡losti,
5. svatko – i to je važno – tko je otvorio prostor u korist (odnosno prednost – op.pr.) prethodno navedenih Älanova. Ovo posebno ukljuÄuje prijaÅ¡nje partnere roditelja ili praroditelja, i sve one Äija je nesreća ili smrt donijela obitelji neku prednost, korist ili dobit,
6. žrtve nasilja i ubojstva uÄinjene od bilo kojeg Älana obitelji.
Želim podijeliti neka iskustva koje sam tek nedavno doživio, a glede zadnjih dviju skupina “vanjskih†Älanova obitelji. U konstelacijama s potomcima onih koji su stekli velika bogatstva, osobitim su se pokazale posebno teÅ¡ke sudbine unuka i praunuka, Å¡to se nije moglo objasniti samim dogaÄ‘ajima u obitelji. Nakon Å¡to su u konstelaciju dodani predstavnici osoba koje su patile i podnosile žrtve kod stjecanja tog velikog bogatstva, postalo je jasno, kako je to njihovo žrtvovanje nastavilo utjecati na obitelj tijekom nekoliko generacija.
Primjerice, to su bili zaboravljeni radnici koji su umrli tijekom gradnje željeznice ili istraživanja i proizvodnje nafte, a Äiji doprinos prosperitetu njihovih poslodavaca nije bio priznat i ispoÅ¡tovan.
U mnogim konstelacijama koje su ukljuÄivale potomke ubojica, na primjer zloÄinaca nacistiÄkog režima, jasno se vidjelo kako su unuci i praunuci htjeli leći pored žrtava – Å¡to je ukazivalo na opasnost postojanja snažnih samoubilaÄkih sklonosti.
RjeÅ¡enje je bilo sliÄno za obje grupe. Žrtve treba vidjeti i priznati sa strane svih Älanova obitelji, koji im se trebaju pokloniti i ožaliti ih. Nakon toga, oni koji su od toga izvorno imali koristi, isto kao i poÄinitelji, nasilnici, i zloÄinci, trebaju leći uz žrtve (pridružiti im se – op.pr.), dok im ostali Älanovi obitelji trebaju dozvoliti da odu u tu dimenziju. Samo će tada potomci biti osloboÄ‘eni takvog, naslijeÄ‘enog tereta.
ÄŒlanovi obitelji se ponaÅ¡aju kao da svi sudjeluju i dijele zajedniÄku duÅ¡u, ili zajedniÄku savjest, i jednako tako, kao da su svi podreÄ‘eni zajedniÄkom viÅ¡em autoritetu. Å toviÅ¡e, izglada kako taj autoritet slijedi odreÄ‘ene “zakone†i zahtjeve.
Â
Viša ljubav
Prvi fenomen koji ovdije možemo zapaziti, je da su Älanovi obitelji vezani zajedno kroz ovu veću duÅ¡u (greater soul), ili zajedniÄku duÅ¡u obitelji. Ovo je istina do te mjere, da dijete Äija su majka ili otac rano umrli, osjeća Äežnju slijediti ih u smrt. ÄŒak i roditelji, ili praroditelji u nekim sluÄajevima žele slijediti njihovo dijete, ili unuka u smrt. Istovrsnu dinamiku možemo uoÄiti i izmeÄ‘u partnera. Ako jedan umre, Äesto drugi gubi želju za životom.
Â
Ravnoteža i nadoknada
Drugi fenomen koji možemo zamijetiti jest, da kroz generacije postoji snažan poriv za uravnoteženjem dobitaka i gubitaka. Ovo znaÄi da će netko tko je profitirao na raÄun nekog drugog, za to mu platiti u jednakoj protuvrijednosti gubitka (ili žrtve) u svrhu nadoknade. Ako su oni, koji su profitirali, ujedno i poÄinitelji nasilniÄkih djela ili zloÄina, njihovi potomci su Äesto te osobe, koje konaÄno moraju uzvratiti plaćanjem “dugaâ€. Obiteljska ih duÅ¡a koristi umjesto njihovih predaka – poÄinitelja, Äesto bez da je itko toga svijestan.
Â
Poredak prednosti
Obiteljska duÅ¡a daje prednost onima koji su doÅ¡li kasnije, nad onima koji su tu bili ranije. Ovo predstavlja treću vrstu kretanja, ili prirodnog poretka obiteljske duÅ¡e. Onaj tko je roÄ‘en kasnije, spreman je umrijeti za nekog tko je raniji Älan sustava, žrtvovati vlastiti život u pokuÅ¡aju spreÄavanja smrti drugog (starijeg) Älana obitelji. Ili, mlaÄ‘i Älan obitelji može pružiti zadovoljÅ¡tinu, odnosno okajati nerijeÅ¡enu krivnju nekoga, tko je ranije od njega doÅ¡ao u sustav. Kćer može predstavljati prijaÅ¡nju ženu njezinog oca, i prema njemu se ponaÅ¡ati viÅ¡e kao partner, nego kao njegovo dijete. U takvom sluÄaju, kćer postaje konkurent svojoj majci. Ako je prijaÅ¡njem oÄevom partneru nanesena nepravda ili zlo, kćer može preuzeti osjećanja te žene prema oba svoja roditelja.
Â
Integritet (cjelovitost)
ÄŒetvrti poredak obiteljske duÅ¡e brine se o cjelovitosti obitelji i traži da svaki Älan obitelji ima pravo pripadanja. Kasniji (mlaÄ‘i) Älanovi obitelji predstavljaju ranije (starije) Älanove koji su bili iskljuÄeni ili zaboravljeni. Na taj naÄin iskazuju uvažavanje njihovom pravu pripadanja, te obnavljaju njihovo Älanstvo u obitelji, tako Å¡to Äine mjesta za njih.
Ovo je samo kratki sažetak nekih od kretanja obiteljske duÅ¡e i poretka u njoj. U mojoj knjizi “Skriveni poredak ljubavi (“Love’s Hidden Symmetryâ€) i “Priznati Å¡to jest†(“Acknowledging What Isâ€) ove teme su dublje razraÄ‘ene.
Rješenja
Preostaje pitanje koja vrsta rjeÅ¡enja se može naći za klijenta? U Äemu se tu sastoji fenomenoloÅ¡ki pristup?
FenomenoloÅ¡ko polje vidika se rasprostire od suženog usmjerenog gledanja, do Å¡iroko prostiruće svijesnosti; pruža se od onog Å¡to je blizu ruci do dalekih pogleda. Ovo zapravo znaÄi, kako umjesto gledanja samo na kllijenta, terapeut takoÄ‘er promatra i cjelokupnu obitelj. Umjesto da samo promatra klijenta i njegovu obitelj, on promatra i Å¡to je iza njih, u prostranije polje fenomena i veću duÅ¡u koja to sve sadrži. Pojedinac i njegova obitelj su meÄ‘usobno vezani većim poljem i na njih utjeÄu sile veće zajedniÄke duÅ¡e, koja ih izgleda vodi i usmjerava. Nadalje, Äini se jasnim da se problem može jedino u potpunosti razumjeti, i rjeÅ¡enja jedino mogu pojaviti, u kontekstu Å¡ireg gledanja.
Ako se nadam pomoći duÅ¡i klijenta, moram gledati u njegovu duÅ¡u, kako ju vodi obiteljska duÅ¡a. MeÄ‘utim, ako samo promatram klijenta i njegovu obitelj, možda mogu prepoznati Å¡to je vjerojatno dovelo do zapletaja, no rjeÅ¡enje se neće pojaviti, sve dok se ne uspostavi veza s onim silama i dimenzijama duÅ¡e koje su iznad pojedinca i njegove obitelji. Ove dimenzije su van dosega naÅ¡eg utjecaja. Možemo samo biti otvoreni i prijemÄivi na njih. Kad se usredotoÄimo na ono Å¡to Äini srž rada s konstelacijom, ova veća duÅ¡a može nam pružiti uvide u potencijalno iscjeljujuću sliku, iscjeljujuću reÄenicu, i mogući slijedeći korak. Terapeut jedino drži sebe otvorenim za dodir ove veće duÅ¡e, susprezanjem od bilo kojeg vlastitog usmjeravanja, i ostajanjem stavu duboke poniznosti prema svemu Äega se boji, Äak i samom strahu. Tada, odjednom, slika, rijeÄ, ili reÄenica, mogu se pojaviti, odvesti ga u slijedeći korak. To će meÄ‘utim uvijek biti korak u tamu i nepoznato. Tek će na kraju postati jasno, je li to bio dobar korak, je li zaista pomogao. Zauzimanjem fenomenoloÅ¡kog stava dolazimo u kontakt s tim i takvim dimenzijama duÅ¡e, a to se lakÅ¡e postiže ne-Äinjenjem, nego Äinjenjem.
Upravo je terapeutovo vlastito usredotoÄeno prisustvo, ono Å¡to pomaže klijentu u prihvaćanju vlastitog fenomenoloÅ¡kog stava, te primanju uvida i snage koje ono nudi. ÄŒesto klijent ne može podnijeti da ono Å¡to se otkrije, izaÄ‘e na “svijetlost†i prema tome se zatvara. Terapeut se priklanja Äak i tome. Terapeut si ne dozvoljava zaplesti se u sudbinu klijenta i njegove obitelji. Ovo možda izgleda hladno i bezosijećajno. No naÅ¡e iskustvo govori i pokazuje kako su uvidi dobiveni na bilo koji drugi naÄin, nepotpuni i tentativni, i za klijenta i za terapeuta.
ZavrÅ¡no, vraćam se na poÄetak i razliku izmeÄ‘u znanstvenog i fenomenoloÅ¡kog puta uvidima. O tome sam napisao priÄu koju ću sad podijeliti s vama.
Â
Dvostruka mjera
UÄenjak, promatraÄ detalja upita mudraca:
Kako dio
prepoznaje svoje mjesto
u Cjelini?
I kako je znanje tog dijela
razliÄito od znanja
potpunosti Veće cjeline?
Mudrac odgovori:
Razbacani dijelovi
postaju Cjelina
priklanjanjem
privlaÄenju njihovog centra,
prepuštajući mu
da ih okupi.
Njihova cjelovitost Äini ih
prekrasnim i stvarnim.
Pa ipak, za nas, njihova cjelovitost
tako je oÄita,
nježno ništa,
poriv za spajanjem u zajednicu
skrivenih unutar trajanja.
Za znanje Cjeline, njezine mnoge
dijelove ne treba
znati,
izreÄene,
ili uhvaćene,
ili uÄinjene,
ili pokazane,
Dosežem sve što je u gradu,
ulaskom na jedna vrata.
Udarim u gong,
njegov jedan ton zavibrira i
pobudi manja zvona na zvonjavu.
Uzmem jabuku.
Držim ju u ruci.
Iako neznam detalje
njezina porijekla, jedem ju.
UÄenjak prigovori:
Tko god želi cijelu istinu,
mora isto tako znati sve njezine dijelove.
Mudrac odgovori:
Samo od onog što je prošlo
mogu svi djelovi biti znani.
Istina niÄe iz praznine
u postojanje.
Uvijek je nova,
skrivajući u sebi svoje ciljeve,
kao Å¡to sjeme u sebi skriva stablo.
Stoga tko god se skanjuje
djelovati,
Äekajući da zna viÅ¡e,
propušta ono što radi,
kao da je oproštena
nepromišljenost.
ZaraÄ‘uje novÄić
za robu
i raspolaže samo drvcima za potpalu vatre
od živih stabala.
UÄenjak na to pomisli:
Mora biti još nešto
u odgovoru o Cjelini,
i upita
ono Å¡to je mislio
da još nedostaje.
Mudrac odgovori,
Cjelina je poput baÄvice svježeg
mošta,
slatka i zamućena.
Treba joj vremena da fermentira
i probistri.
Tad se dovoljno budalasti
da piju,
ne da gucnu,
napiju.
Bert Hellinger