Vađenje korijena

Međutim, za mene je najdublji način rada, kad stvorite situaciju, u kojoj klijent može postaviti konstelaciju svoje organizacije uz pomoć predstavnika.

Do sad smo otkrili nekoliko stvari u ovom radu.

U prvoj fazi, uzimanja podataka, važno je otkriti ako je pitanje klijenta sustavske prirode. Do danas nisu otkriveni čvrsti kriteriji razlikovanja, no postoje brojne indikacije.

Terapeuti i konzultanti, koji rade sa sustavskom dinamikom, izvještavaju o kinestetičkom radaru za sustavske zapletaje. Naime kad klijent govori o svojoj situaciji/pitanju, možete osjetiti tri vrste emocija.

Primarne emocije su trenutne reakcije na nešto što se događa, primjerice netko se razljuti kad je “napadnut”. Ljutnja daje snagu za samo-obranu i kratko vrijeme nakon događaja prestaje. Iskaz primarne emocije je neposredan i lako se može prepoznati.

Sekundarne emocije su zamjenske za neku drugu emociju. Primjerice ljutnja kao zamjena za bespomoćnost. Konzultant to može prepoznati kad klijent nastavlja govoriti o svom pitanju i konzultant osjeti kako se pitanje zapravo odnosi na nešto drugo.

Treća vrsta su sustavske emocije: osjećanja preuzeta iz sustava. Ove emocije kao da nisu zapravo iskazane od klijenta, iako su vrlo autentične. Čini se da dolaze kroz klijenta. Kad se prepozna takva vrsta emocija, njezino prisustvo snažno ukazuje da je na djelu sustavsko pitanje.

Druga vrsta indikacije su problematične situacije koje se ponavljaju u organizaciji godinama. Pa i pored toga što su konzultanti već ranije na tome radili, ništa se trajno nije popravilo. Indikacija sustavskog pitanja je i kad naiđete na tajne i tabue tijekom vašeg prvog propitivanja i istraživanja. U tom slučaju može biti vrlo korisno pitati o prošlosti, “Što se dogodilo? Što nije bilo dovršeno? Tko je na loš način napustio poduzeće? Tko nije bio ispoštovan?”

Glede budućnosti klijenta, otkrili smo, da kad željeno buduće stanje nije “dozvoljeno”, ili kad klijent ne može u potpunosti prihvatiti živjeti željeno stanje, to je snažna indikacija sustavskih događanja. Za otkrivanje radi li se o sustavskim pitanjima i situacijama, pomaže postaviti pitanje osobi “Koga poštujete pokazujući ovo ponašanje?”

U drugoj fazi se postavlja konstelacija. U obiteljskim konstelacijama se radi sa sadašnjom obitelji ili obitelji porijekla. Za postavljanje konstelacija organizacije, potrebno je dobiti odgovore na pitanja kojima se utvrđuje, tko su ključne osobe među sadašnjim djelatnicima organizacije ili njihovim prethodnicima. Ovdije i proizvod poduzeća može biti ključan element i mora biti predstavljen u konstelaciji, s odgovarajućim predstavnikom. Isto vrijedi i za kupce/korisnike proizvoda ili usluga poduzeća ili sve radnike organizacijske jedinice, odjela, sektora…Njih može predstavljati jedan predstavnik u konstelaciji. Tu je važno seniorstvo, u smislu tko je ranije došao (i postao član sustava). Otišli osnivači često imaju važnu ulogu kad nisu ispoštovani i prisutni u sjećanju onih koji su ostali

Nakon što se postavi konstelacija, njezina cjelovita slika s informacijama dobivenim od predstavnika (njihovih osjećanja i sklonosti za odlazak na drugo mjesto u konstelaciji, ili za njezino napuštanje) daje uvid u dinamiku toga što se zaista zbiva.

Tada ključno pitanje postaje: “Je li svatko u konstelaciji na mjestu kojem pripada, na način da sustav u cjelini može djelovati, i njegovi članovi pojedinačno biti izvrsni, toliko, koliko bi zaista htjeli?”.

Katkad zbunjuje što tradicionalna, dobro poznata hijerarhija u organizaciji, nije ujedno i stvarna hijerarhija tog sustava. Ova zadnja ima snažniji utjecaj. Katkad se u konstelaciji pokaže kako je supruga predsjednika uprave stvarni “gazda”, ili je osnivač koji je umro prije više godina još uvijek snažno prisutan i vlada organizacijom. Postavljanjem konstelacije, duboke strukture organizacije ili tima izlaze na vidjelo. Hellinger izvještava kako je otkrio određeni standardni poredak u obiteljskim sustavima, a čini se kako slično postoji i u organizacijama.

 

Primjer standardnog poretka u jednom organizacijskom sustavu

Pod standardnim poretkom podrazumijevamo vrstu arhetipske, uravnotežene konstelacije. No poput palog oraha iz Muir Woodsa, ima još mnogo drugih konstelacija koje su dobra rješenja, oblikovana poviješću i datim mogućnostima organizacije.

U trećoj fazi, konzultant istražuje mogućnosti za bolju konstelaciju tako što pomiče predstavnike na način da ostane što manje zapletaja. U zapletaju, ljudi primjerice nesvijesno teže slijediti nečiju tuđu sudbinu ili preuzimaju teret (nedaće, patnje) druge osobe iz sustava.

Za ocjenu ako je konstelacija više uravnotežena, koriste se reakcije predstavnika i kalibracija fizičkih pormjena koje doživljavaju.

Organizacijske konstelacije se mogu preplesti s klijentovom osobnom obiteljskom konstelacijom. Ovo se može pokazati na vrlo elegantan način, postavljanjem novog predstavnika, izabranog među sudionicima radionice, odmah iza predstavnika na kojeg je usmjerena klijentova pažnja. Nakon toga se iz konstelacija udaljuje predstavnik na kojeg je do tada bila usmjerena pažnja klijenta, tako da se otkrije novouvedeni član. Za njega, pitamo klijenta: “Tko je ova osoba?”. Mogući odgovor, “Moja baka”, ukazuje da u tom trenutku (privremeno) obiteljska konstelacija preuzima vodeću ulogu i ima prioritet i veći značaj od organizacijske konstelacije.

U završnoj fazi koriste se “izjave i rečenice ozdravljenja” kao i u prethodno spomenutom primjeru: “Ovo pripada tebi/vama”, “Poštujem što si učinio/la za poduzeće. Sad možeš ići”, i slične. Navedene izjave imaju ozdravljujući učinak i otvaraju put klijentu da zauzme svoje pravo mjesto u sustavu, tj. organizaciji

Često me pitaju s kim se postavlja konstelacija i je li to moguće učiniti sa stvarnim osobama, članovima neke organizacije. Iskustvo pokazuje kako je dobro da za organizaciju, konstelaciju postavi osoba s najvišeg mjesta u njezinoj sustavskoj hijerarhiji, već i zato što takva osoba obično ima veće mogućnosti utjecaja na sustav. To međutim nije čvrsto i brzo pravilo. Hellinger ne postavlja konstelacije sa stvarnim članovima obitelji, jer dinamike koje se iznose na vidjelo korištenjem predstavnika koji nemaju znanja o pitanjima, niti interesa da utječu na rezultat, drže konstelaciju čistom.

 

Fenomenlogija

Hellinger nema teorijskog objašnjenja za ovaj rad. On koristi fenomenološki pristup umjesto znanstvenog, naglašavajući kako je znanstveni pristup djelo uma a ne duše. Zanimljivo je kako, po mom iskustvu, u organizacijskm kontekstu ljudi s lakoćom prihvaćaju postojanje sustavskog poretka i zapletaja, bez punog objašnjenja organizacijske teorije. Kao što svaka stanica tijela (i svi oni biljuni stanica koji su zamijenjeni svakih nekoliko godina) sadrži informacije o cijelom tijelu, tako član obitelji ili član neke organizacije, na dubokoj razini duše “sadrži” informacije o sustavu kao cjelini i njegovoj povijesti. Ulazak u prostor postavljene konstelacije je poput ulaska u polje gdje se osjećaju tuđe emocije i kretanja.

Pages: 1 2 3