MeÄ‘utim, za mene je najdublji naÄin rada, kad stvorite situaciju, u kojoj klijent može postaviti konstelaciju svoje organizacije uz pomoć predstavnika.
Do sad smo otkrili nekoliko stvari u ovom radu.
U prvoj fazi, uzimanja podataka, važno je otkriti ako je pitanje klijenta sustavske prirode. Do danas nisu otkriveni Ävrsti kriteriji razlikovanja, no postoje brojne indikacije.
Terapeuti i konzultanti, koji rade sa sustavskom dinamikom, izvjeÅ¡tavaju o kinestetiÄkom radaru za sustavske zapletaje. Naime kad klijent govori o svojoj situaciji/pitanju, možete osjetiti tri vrste emocija.
Primarne emocije su trenutne reakcije na neÅ¡to Å¡to se dogaÄ‘a, primjerice netko se razljuti kad je “napadnutâ€. Ljutnja daje snagu za samo-obranu i kratko vrijeme nakon dogaÄ‘aja prestaje. Iskaz primarne emocije je neposredan i lako se može prepoznati.
Sekundarne emocije su zamjenske za neku drugu emociju. Primjerice ljutnja kao zamjena za bespomoćnost. Konzultant to može prepoznati kad klijent nastavlja govoriti o svom pitanju i konzultant osjeti kako se pitanje zapravo odnosi na nešto drugo.
Treća vrsta su sustavske emocije: osjećanja preuzeta iz sustava. Ove emocije kao da nisu zapravo iskazane od klijenta, iako su vrlo autentiÄne. ÄŒini se da dolaze kroz klijenta. Kad se prepozna takva vrsta emocija, njezino prisustvo snažno ukazuje da je na djelu sustavsko pitanje.
Druga vrsta indikacije su problematiÄne situacije koje se ponavljaju u organizaciji godinama. Pa i pored toga Å¡to su konzultanti već ranije na tome radili, niÅ¡ta se trajno nije popravilo. Indikacija sustavskog pitanja je i kad naiÄ‘ete na tajne i tabue tijekom vaÅ¡eg prvog propitivanja i istraživanja. U tom sluÄaju može biti vrlo korisno pitati o proÅ¡losti, “Što se dogodilo? Å to nije bilo dovrÅ¡eno? Tko je na loÅ¡ naÄin napustio poduzeće? Tko nije bio ispoÅ¡tovan?â€
Glede budućnosti klijenta, otkrili smo, da kad željeno buduće stanje nije “dozvoljenoâ€, ili kad klijent ne može u potpunosti prihvatiti živjeti željeno stanje, to je snažna indikacija sustavskih dogaÄ‘anja. Za otkrivanje radi li se o sustavskim pitanjima i situacijama, pomaže postaviti pitanje osobi “Koga poÅ¡tujete pokazujući ovo ponaÅ¡anje?â€
U drugoj fazi se postavlja konstelacija. U obiteljskim konstelacijama se radi sa sadaÅ¡njom obitelji ili obitelji porijekla. Za postavljanje konstelacija organizacije, potrebno je dobiti odgovore na pitanja kojima se utvrÄ‘uje, tko su kljuÄne osobe meÄ‘u sadaÅ¡njim djelatnicima organizacije ili njihovim prethodnicima. Ovdije i proizvod poduzeća može biti kljuÄan element i mora biti predstavljen u konstelaciji, s odgovarajućim predstavnikom. Isto vrijedi i za kupce/korisnike proizvoda ili usluga poduzeća ili sve radnike organizacijske jedinice, odjela, sektora…Njih može predstavljati jedan predstavnik u konstelaciji. Tu je važno seniorstvo, u smislu tko je ranije doÅ¡ao (i postao Älan sustava). OtiÅ¡li osnivaÄi Äesto imaju važnu ulogu kad nisu ispoÅ¡tovani i prisutni u sjećanju onih koji su ostali
Nakon što se postavi konstelacija, njezina cjelovita slika s informacijama dobivenim od predstavnika (njihovih osjećanja i sklonosti za odlazak na drugo mjesto u konstelaciji, ili za njezino napuštanje) daje uvid u dinamiku toga što se zaista zbiva.
Tada kljuÄno pitanje postaje: “Je li svatko u konstelaciji na mjestu kojem pripada, na naÄin da sustav u cjelini može djelovati, i njegovi Älanovi pojedinaÄno biti izvrsni, toliko, koliko bi zaista htjeli?â€.
Katkad zbunjuje Å¡to tradicionalna, dobro poznata hijerarhija u organizaciji, nije ujedno i stvarna hijerarhija tog sustava. Ova zadnja ima snažniji utjecaj. Katkad se u konstelaciji pokaže kako je supruga predsjednika uprave stvarni “gazdaâ€, ili je osnivaÄ koji je umro prije viÅ¡e godina joÅ¡ uvijek snažno prisutan i vlada organizacijom. Postavljanjem konstelacije, duboke strukture organizacije ili tima izlaze na vidjelo. Hellinger izvjeÅ¡tava kako je otkrio odreÄ‘eni standardni poredak u obiteljskim sustavima, a Äini se kako sliÄno postoji i u organizacijama.
Primjer standardnog poretka u jednom organizacijskom sustavu
Pod standardnim poretkom podrazumijevamo vrstu arhetipske, uravnotežene konstelacije. No poput palog oraha iz Muir Woodsa, ima još mnogo drugih konstelacija koje su dobra rješenja, oblikovana poviješću i datim mogućnostima organizacije.
U trećoj fazi, konzultant istražuje mogućnosti za bolju konstelaciju tako Å¡to pomiÄe predstavnike na naÄin da ostane Å¡to manje zapletaja. U zapletaju, ljudi primjerice nesvijesno teže slijediti neÄiju tuÄ‘u sudbinu ili preuzimaju teret (nedaće, patnje) druge osobe iz sustava.
Za ocjenu ako je konstelacija viÅ¡e uravnotežena, koriste se reakcije predstavnika i kalibracija fiziÄkih pormjena koje doživljavaju.
Organizacijske konstelacije se mogu preplesti s klijentovom osobnom obiteljskom konstelacijom. Ovo se može pokazati na vrlo elegantan naÄin, postavljanjem novog predstavnika, izabranog meÄ‘u sudionicima radionice, odmah iza predstavnika na kojeg je usmjerena klijentova pažnja. Nakon toga se iz konstelacija udaljuje predstavnik na kojeg je do tada bila usmjerena pažnja klijenta, tako da se otkrije novouvedeni Älan. Za njega, pitamo klijenta: “Tko je ova osoba?â€. Mogući odgovor, “Moja bakaâ€, ukazuje da u tom trenutku (privremeno) obiteljska konstelacija preuzima vodeću ulogu i ima prioritet i veći znaÄaj od organizacijske konstelacije.
U zavrÅ¡noj fazi koriste se “izjave i reÄenice ozdravljenja†kao i u prethodno spomenutom primjeru: “Ovo pripada tebi/vamaâ€, “PoÅ¡tujem Å¡to si uÄinio/la za poduzeće. Sad možeÅ¡ ićiâ€, i sliÄne. Navedene izjave imaju ozdravljujući uÄinak i otvaraju put klijentu da zauzme svoje pravo mjesto u sustavu, tj. organizaciji
ÄŒesto me pitaju s kim se postavlja konstelacija i je li to moguće uÄiniti sa stvarnim osobama, Älanovima neke organizacije. Iskustvo pokazuje kako je dobro da za organizaciju, konstelaciju postavi osoba s najviÅ¡eg mjesta u njezinoj sustavskoj hijerarhiji, već i zato Å¡to takva osoba obiÄno ima veće mogućnosti utjecaja na sustav. To meÄ‘utim nije Ävrsto i brzo pravilo. Hellinger ne postavlja konstelacije sa stvarnim Älanovima obitelji, jer dinamike koje se iznose na vidjelo koriÅ¡tenjem predstavnika koji nemaju znanja o pitanjima, niti interesa da utjeÄu na rezultat, drže konstelaciju Äistom.
Fenomenlogija
Hellinger nema teorijskog objaÅ¡njenja za ovaj rad. On koristi fenomenoloÅ¡ki pristup umjesto znanstvenog, naglaÅ¡avajući kako je znanstveni pristup djelo uma a ne duÅ¡e. Zanimljivo je kako, po mom iskustvu, u organizacijskm kontekstu ljudi s lakoćom prihvaćaju postojanje sustavskog poretka i zapletaja, bez punog objaÅ¡njenja organizacijske teorije. Kao Å¡to svaka stanica tijela (i svi oni biljuni stanica koji su zamijenjeni svakih nekoliko godina) sadrži informacije o cijelom tijelu, tako Älan obitelji ili Älan neke organizacije, na dubokoj razini duÅ¡e “sadrži†informacije o sustavu kao cjelini i njegovoj povijesti. Ulazak u prostor postavljene konstelacije je poput ulaska u polje gdje se osjećaju tuÄ‘e emocije i kretanja.