Vađenje korijena organizacije na vidjelo

(“Bringing the Rots of Organization to Light”)

napisao Jan Jacob Stam, preveo Vedran Kraljeta

 

Jednog ranog aprilskog jutra, šetao sam prekrasnom šumom Muir Woods, mjestom gdje je El Niño ostavio svoj trag u prirodi Kalifornije. U dolini sam vidio kako ogromni orah leži na mokrom tlu. Dugo je već tamo ležao, pavši na svom putu prema sučevoj svijetlosti. Iz debla su virile tanane nove grančice blijedo zelenkastih listića, posežući u vis prema suncu.

Orah je učinio najbolje što je znao ispunjavajući svoju svrhu u prirodi, poštujući i obogaćujući prilike i ograničenja ekoloških principa svoje okoline. Ova slika mi se javila tijekom nekoliko radionica obiteljskih konstelacija Berta Hellingera i Huntera Beaumonta, u kojima sam imao sreću sudjelovati.

Hellingerov rad je razmatran u prijašnjim napisima časopisa Anchor Point ove godine. Stoga bi htio podijeliti neke misli o primjeni rada s konstelacijama na organizacijske sustave i dodirnuti neka temeljna pitanja odnosa ovog rada s područjem neurolinguističkog programiranja (NLP).

U zapadnom svijetu, svugdje oko nas, organizacije grade strukture ili principe vezivanja i nove obrasce ponašanja, za nošenje s brzo rastućom složenosti društva. Sustavski pristupi organizacijama pružaju obećavajuće nove puteve promišljanja. Kao trenirani neurolinguistički programer, koji se pred nekoliko godina upoznao s obiteljskim konstelacijama, bio sam impresioniran dubinom i učincima tog pristupa, pa sam povezavši stvari, odmah počeo istraživati.

Način kako se rade obiteljske konstelacije, opÅ¡irno je razmatran u ranije objavljenim člancima časopisa Anchor Point. “Istraživanje psiho-spiritualnih motiva obiteljskog uma” (Exploring the Psycho-Spiritual Motifs of the Family Mind”), Tima Hallboma i Krisa Johnsona, kolovoz, 1997; “Obitelji u druÅ¡tvenoj panorami” (“Families in the Social Panorama”), veljača, 1998, i “Sustavski vudu” (“Systemic Voodoo”), ožujak, 1998, oba od Lucasa Derksa; te “Hellingerove obiteljske konstelacije s pojedincima” (“Hellinger’s Family Constellation With Individuals”), u NLP i Hipnoterapija, lipanj, 1998, od Wolfganga Lenka.

Ukratko, Hellinger radi s velikim grupama ljudi. Od klijenta traži da izabere osobe meÄ‘u sudionicima grupe/radionice za predstavnike članova obitelji klijenta, uključujući i osobu za predstavnika samog klijenta (dalje se radi s tim predstavnicima umjest ostvarnim članovima sustava – op.pr). Klijent tada intuitivno razmjeÅ¡ta predstavnike u radnom prostoru, jedne prema drugima. Ova početna postava (početna konstelacija – op.pr.) dovodi odreÄ‘enu dinamiku tako predstavljenog obiteljskog sustava na vidjelo, dinamiku koja utječe na pristupe ljudi – članova obitelji, životu. Predstavnici često imaju snažne osjećaje koji odgovaraju osjećajima stvarnih članova obitelji. Predstavnici, moglo bi se reći, primaju energiju obiteljskog uma iz sustava obitelji klijenta. Hellinger tada premjeÅ¡ta predstavnike u drugačiji poredak kako bi vidio postoji li mogućnost “boljeg rjeÅ¡enja”. Iskazi predstavnika o njihovim osjećajima u konstelaciji, iskustvo i intuicija terapeuta, kretanje u energetskom polju konstelacije, i informacije klijenta, važni su faktori u procesu nalaženja uravnoteženije konstelacije, u kojoj se predstavljeni članovi obitelji osjećaju bolje i daleko viÅ¡e u miru. Za klijenta ovo ima duboki prodirući učinak na njegovu duÅ¡u.

Ovaj pristup i rad, nadahnuo nas je da ispitamo postoji li slična dinamika u organizacijama, i ako je tako, da istražimo kako to može obogatiti razvoj organizacije.

Primjer

Direktor vladine organizacije se žalio na tegobe stalnog stresa, hipertenziju, glavobolje i nesanicu. Zatražio me, kako njegovog konzultanta, da mu neko vrijeme budem coach. S njegovim osjećajima stresa smo, uz korištenje NLP-a, radili tijekom više prethodnih sastanaka. Isto tako i glede situacija u njegovoj organizaciji i pitanja u vezi s tim. Na kratke periode to je djelovalo, no njegove tegobe vezane na stres su se neprekidno vraćale.

Tada smo postavili njegovu organizacijsku konstelaciju. Ključnu dinamiku koja se pojavila na vidjelu, činio je predstavnik njegovog prethodnika – bivÅ¡eg direktora, koji je stajao vrlo blizu iza predstavnika mog klijenta – sadaÅ¡njeg direktora, i u njemu budio osjećaj guÅ¡enja. PomaknuvÅ¡i predstavnika bivÅ¡eg direktora na drugo mjesto, predstavnik mog klijenta je “dobio zraka”, i osjetio olakÅ¡anje. No trebalo je joÅ¡ toga uraditi. U ritualu, predstavnik mog klijenta, svom je prethodniku predao teret, simbolički predstavljen torbom, i istovremeno mu rekao: “Ovo nije moje, ovo pripada tebi”. “Da”, odgovorio je predstavnik bivÅ¡eg direktora, “To je moje. Uzet u to od tebe. Sad mogu otići. Tebi i tvom sektoru želim uspjeha u budućnosti”. Iza ovog rada stress se kod mog klijenta, nije viÅ¡e vratio.

Tijekom zadnje godine, imao sam prilike istraživati mogućnosti primjene rada s obiteljskim konstelacijama za organizacije, i kako sam otkrio, postoje razni načini rada.

Radeći kao coach, “jedan na jedan”, pokazalo se dobrim povesti klijenta u virtualni prostor i ukazati na mjesta gdje su prisutne ključne osobe u njegovoj organizaciji. Nakon toga, tu sam sliku nacrtao na flip-chartu, kao polazišnu postavu za daljnji rad i nalaženje prikladnije konstelacije. Još boljim se pokazao rad s listovima papira, koje klijent postavlja na pod, na pozicije ključnih osoba u organizaciji. Kad bi stao na tako obilježena mjesta, klijent je bio u stanju primiti osjećaje osoba koje je na tom mjestu predstavljao. Na ovaj način, klijent je bio višestruki predstavnik za članove svoje organizacije.

Drugo moje interesantno konzultantsko iskustvo, doživio sam kad sam bio angažiran dijagnosticirati probleme u organizaciji. Bio sam u stanju, predočiti si sliku konstelacije te organizacije. Za dijagnozu, obično intervjuiram ključne osobe u vezi pitanja za koje su me angažirali, pitajući ih “Molim vas, možete li mi reći vašu priču?”. Tada odjednom, nakon što sam prikupio sve informacije, u mom umu, stvorila bi se slika konstelacije te organizacije. Kad sam koristio slikovni prikaz konstelacije na flip chartu, kao izvještaj za intervjuirane osobe, događala se interesantna pojava, da su često, uz uzdah olakšanja izjavljivali “To je točno ono, što se kod nas događa”. Međutim, što je stvarno bilo začuđujuće, već sama ova činjenica izgovaranja istine (kako su je klijenti često nazivali) imala je po sebi vrlo pozitivan učinak na organizaciju kao cjelinu, i često učinila druge intervencije nepotrebnim. U dva slučaja, kratko vrijeme nakon samog rada, osobe u organizaciji koje nisu bile prisutne radu, su primijetile “Neznam što se dogodilo, no dobio sam natrag svoje mjesto u ovoj organizaciji”.

Pages: 1 2 3