Osobni odnosi

Siguran način započinjanja ovdje je da izbrojimo svoje blagoslove, osjećamo Å¡to naÅ¡ osjet prenosi kao naÅ¡u osobnu stvarnost i oslonimo se na naÅ¡e osobne potencijale, vjeÅ¡tine, talente, sklonosti… Ovo poÅ¡tivanje onoga Å¡to jesmo, Å¡to možemo, Å¡to ostvarujemo, kako smo uspjeli živjeti do sada i kako smo prilazili problemima, preprekama i osobnim krizama pomoći će nam prepoznati graÄ‘evne blokove naÅ¡eg sadaÅ¡njeg identiteta. Kada smo sigurni, uvjereni i znamo Å¡to smo danas i kako smo se uspjeli nositi s životnim nevoljama, možemo postepeno dozvoliti dubljim, neprimjećenim i tjelesnim osjećajima dubokih slojeva naÅ¡e prave prirode da izaÄ‘u. Ti dublji osjećaji koji proizlaze iz jednog neobranjenog stanja prema nama samima potiču osobnu transformaciju. Trebamo doći do svog tijela kao izvora proÅ¡log iskustva, mudrosti i prenosnika informacija da bi nam pomoglo doći u dodir s punom stvarnosti vlastitog bivstvovanja. Usuditi se u potpunosti osjetiti Å¡to dolazi zahtijeva pažljivo sluÅ¡anje. Kvaliteta naÅ¡e sposobnosti sluÅ¡anja je jedan od primarnih koraka do osobne promjene. Kada zora pravog ja zaista doÄ‘e, to može biti zastraÅ¡ujuće, zbunjujuće, neprijatno i nepoznato iskustvo koje ide usporedo s promjenom percepcije sebe i okoline. Većina ljudi koji imaju privilegiju da zaista stignu do ove točke osjećaju se dirnuto ili postanu izrazito „emocionalni“ unutar sebe samih. TakoÄ‘er osjećaju ljubav, zahvalnost, često poniznost i osjećaj brižnosti. Oni doživljavaju duboko poÅ¡tivanje drugoga, svjedočeći osobu i njegovu/njenu prisutnost i svjedočeći proces koji se istovremeno čini tako težak i dragocjen. Nova stvar je Å¡to počinjemo osjećati – i ne da samo postajemo svijesni – puno intenzivije onoga Å¡to se otvara i razvija kao odgovor na naÅ¡e sebstvo. Počinjemo se osjećati shvaćenima, viÄ‘enima, voljenima, dirnutima ili pogoÄ‘enima prisutnošću drugih ljudi. Sve te nizajuće emocije daju nam osjećanu sigurnost i samo-očito znanje da dolazimo do intimnije razine osobne autentičnosti. Ovaj osjećaj i svijesnost su vrsta ispunjujućeg  osloboÄ‘enja za razumljiviju razinu bivstvovanja. To je upravo suprotno od srama ili povlačenja koje prati doživljaj neuspjeha biti ono Å¡to duboko znamo da jesmo. Ovo je vrlo intenzivno, često tiho, ponizno i nijemo iskustvo koje se uobičajeno ne može ili jedva može biti izraženo riječima. Potreban je pun raspon neverbalnog suosjećanja, tjelesnog kontakta, rituala, umjetničkih izraza sebe kako bi se približili iskazivanju i dijeljenju ovog iskustva. Poslije, ne možemo reći Å¡to je to bilo i kako je nastalo. Ne znamo Å¡to nas je promijenilo, kako smo se promijenili. Ali osjećamo preobrazbu i rijetko smo doživjeli neÅ¡to Å¡to osjećamo tako ispravnim.

 

Umjesto shvaćanja našeg prirodnog bivstvovanja, mnogi od nas završe u osjećaju srama. To je osjećaj koji se razvija rano u životu i kada nas ukore i to uzimamo kao odbijanje svega što jesmo i što možemo biti. Kao mala djeca mi se prirodno izražavamo i posežemo za oklinom. Ali susretanjem s granicama našeg izražavanja života odgovaramo s osjećajem povlačenja, krivnje, srama i samosvijesti. Bitno je prevladati ova sramotna iskustva osjećajem našeg vlastitog osnaženja, dobivanja potvrde i odobravanja unutar naše neposredne okoline. Dolazeći do jezgre osjećaja koji su jednom prijetili našem postojanju – stvarnim ili imaginarnim – ide usporedo s osjećajem bujanja svih vrsta osjećaja koji se također mogu osjetiti u našem tijelu. Kada ljudi ovo izviranje emocija u tijelu, oni se iznenada nađu u stanju drhtanja, glas im podrhtava i mogu se jako truditi da potisnu nadolazeće emocije ili suze. Ovdje je bitno ne usmjeriti se samo na emocije već pomaknuti pozornost na prateće tjelesne osjete. Tijelo je ono koje može odati intenzitet ovog otpuštanja, internalne procese prikazujući široki raspon fizioloških znakova. Oči se mogu napuniti tihim suzama, boja kože i cijeli ten se mogu promijeniti i postati napetiji ili opušteniji, tijelo se može tresti i drhtati i tijelo će pratiti svoj vlastiti unutarnji plan iscijeljenja. Angažman tjelesnog unutarnjeg, autonomnog plana iscijeljenja je najvažnije za dobar razvoj ovog procesa. Diana Fosha1 sjajno opisuje prirodu ovog procesa kada govori o iscijeljujućim efektima:

 

Iscijeljujući efekti posjeduju jednostavnost, jasnoću, nevinost, svježinu i oštrinu. Pojedinac je u stanju otvorenosti i ranjivosti, ali trepereće, svjetlucave ranjivosti bez anksioznosti i bez potrebe da se brani. Raspoloženje (ili primarno afektivno stanje) koje okružuje iscijeljujuće efekte može biti ili dostojanstveno žestoko i nježno ili veselo i ispunjeno čuđenjem, često prećeno nježnim, gotovo sramežljivim smiješkom.

 

Facilitacija ovih procesa zahtijeva stav ne-činjenja, ne-invazije i najdublje poštovanje za način na koji se osoba morala zaštiti i skloniti sebe za osobni opsatanak u svijetu. Ono zahtijeva najdublje poštovanje za mudrost tijela koje ukazuje put svog iscijeljenja i „do-sjećanja“. Kao facilitatori ne idemo čak ni s idejom aktivnog traženja rješenja. Ideja za rješenju usmjerenu orjentaciju već je previše. Umjesto toga, mi stajemo u stranu, postajemo opažači, svjedoci i samo ostajemo sa strane ograde kako bi poštivali, odobravali i potvrdili proces koji se razvija na svoj vijugav, zamotan i kompleksan način. Mi moramo naučiti i pronaći stav da budemo prisutni, pažljivi i pozorni da opažamo bez djelovanja ili posezanja za imaginarnim ili željenim procesom promjene klijenta. Moramo biti kritični s našim vlastitim idejama o promjeni budući da uvijek podrazumijevaju stav neodobravanja onoga što je tamo sada. Ali duboko u procesima korjenitih promjena, mi više trebamo potvrdu, naše prirodno bivstvovanje zahtijeva da bude kontaktirano i trebamo umirenje prije nego da nas se mijenja. Ogromna lekcija  poštovanja i ne-invazije se treba naučiti i to je izazov i za klijenta i za facilitatora.

 

I konačno, što će biti osobna preobrazba kada se taj proces dogodi?  Kakav će biti i koji su znakovi da smo konačno dostigli naše prirodno bivstvovanje? Koji su kriteriji koje iznenada probijamo do novog stanja ja i što je potrebno da ondje stignemo? Ono što vidim na radionicama je nova kvaliteta, nova vrsta pružanja polja među grupom koje pokazuje mnogo toga što inače nije moglo biti lako pokazano drugdje. Umjesto toga, ono više treba nježno nego snažno poticanje, umirenje, prihvaćanje i trezveno, nepristrano prijateljstvo kako bi  se pozvalo i dopustilo osobi da pođe u bezobrambeno stanje. Stanje gdje osoba može otpustiti dodatnu napetost i zaštitu koja uzima toliko energije u svakodnevnom životu i udaljuje nas od onih aspekata koji žele pronaći svoj put u svakodnevnu stvarnost našeg života. Za dopustiti da se ovo dogodi potrebna je dodatna njega, osjetljivost i svijesnost za pozorno slušati suptilno označene poruke koje se mogu detektirati u našem životu. Također ćete morati slušati vaše tijelo i pronaći novi  odnos s ovim izvorom urođene mudrosti. Nadalje, posjedovanje empatičnog, ne-invazivnog vodiča pored nas može pomoći polaganom prilasku našoj pravoj prirodi u obuzdanom i osjetljivom okružju. Izdizanje tjelesno utemeljenih informacija, emocija i fiziološkog energetskog preopterećenja mogu uslijediti i učiniti da osoba obrati pozornost  njegovom/njenom autonomnom razvijajućem procesu. Autonomni unutarnji plan iscjeljenja ima šansu da se pokrene dok god mi samo svjedočimo, ostajemo na poziciji opažača i držimo podalje naše namjere. Suzdržan korak za suzdržanim korakom, približavamo se onome što jesmo, jednom kada više nismo zaključani u starim konstriktivnim obrascima našeg holističkog tijela-uma. Postepeno, bivajući povezani s našim pravim ja, naše prirodno bivstvovanje je karakterizirano mirnoćom, tišinom, otvorenošću, vitalnošću, lakoćom, jasnoćom i snažno osjećanim dokazom vlastitog iskustva/doživljaja.  Tijelo ne pokazuje nikakve određene emocije, mišljenje često prestaje, i nadolazi osjećaj mirne povezanosti sa svijetom. Počinjete se osjećati duboko povezani s onim što doživljavate i percipirate vaše iskustvo kao duboko-osjećanu, emocionalno pročišćenu, emocionalnu istinu. Osjeti su ovdje pojačani, govor postaje mekan, slike su živopisne i iskustvo/doživljaj je intenzivno, duboko osjećano, nesumnjivo i jasno. Naša percepcija i odnosi s drugim ljudima postaju snažno obojani osjećajima ljubavi, nježnosti, suosjećanja, bliskosti i obzirnosti. To je također moguće zahvaljujući unutarnjem osjećaju samo-posjedovanja i pune povezanosti sa dosljednim iskustvom koje se subjektivno opisuje kao „ja“. To stanje bivstvovanja ide zajedno s autentičnim znanjem i autentičnom komunikacijm od bića do bića bez obojenosti osobnih nastojanja. Predajemo se svojoj i univerzalnijoj stvarnosti. Ono što dijelimo osjećamo kao originalnu istina. Jedan stav darežljivosti, empatije prema drugima, samo-empatije i mudrosti širi se iz povezanosti sa srži onoga što jesmo. Konačno funkcioniramo iz točke unutarnje povezanosti s našim izvorom, radije nego iz ekscentričnog nastojanja ili zaštitničke samoobrane. Ovaj način postojanja kvalificira se kao vrsta uzemljenog uzvišenog iskustva. Sve oko vas ima određenu lakoću i čini se da ide samo od sebe.

 

Jedan od najviše nagrađujućih rezultata prolaska kroz ovaj proces je iskustvo povišene sposobnosti međuljudskih odnosa.Ako smo ponovno povezani s našom srži, prirodnim bivstvovanjem, unutarnjem zdravlju ili kojemgod izrazu koji vam se čini prikladnim, prije nego prema našem traumatskoj, zaštitinički poticajnoj okolini ovo iskustvo/doživljaj duboko nas ukorijenjuje u jednu vrstu suosjećajne dobronamjernosti. To se slaže s prirodnim stavom  otkrivanja autentičnih osjećaja i odgovaranja na izražavanja drugoga. Ovaj stav poziva ljubaznost, otvorenost, povjerenje i emocionalnu sigurnost koja rezultira u rezonanci jedne osobe prema drugoj na pozitivan i nagrađujuć način. Kako samo povezani sa samim sobom, posjedujemo vrstu unutarnje reference  kada se pojave poteškoće u odnosu. Zbog povezanosti s ovim izvorom mi smo manje ovisni o drugoj osobi i dobro ojačani iz odnosa prema sebi samom. I poštivajući sebe, možemo više poštivati i drugu osobu i obratno. Ovaj stav pruža povećanu efikasnost za iscjeljivanje odnosa i daje nam snagu na vrlo nježan, povezujuć i nagrađujuć način.

 

© 2005 Johannes B. Schmidt

www.aptitude-academy.com

prevela Tihana Turčinović, dipl.psih.

Pages: 1 2