Od konstelacijskog rada do vašeg pravog ja
Johannes B. Schmidt
Već unazad nekoliko godina nas konstelacijski rad ohrabruje da radimo kroz skrivene sistemske veze, nepoznate obiteljske privrženosti i meÄ‘ugeneracijske zapetljaje. Zaista je iskorak iz osobnih pitanja prema zajedniÄkim efektima većeg obiteljskog ili organizacijskog sistema proÅ¡iro naÅ¡ pogled, izoÅ¡trio naÅ¡u svjesnost i i izvježbao naÅ¡u osjetljivost za uzajamne odnose većih razmjera. ÄŒini se da smo razumjeli koliko smo dio veće cjeline i da je naÅ¡a osobna dobrobit odnosna (relaciona) – povezana je s ljudima oko nas i naÄinom na koji se odnosimo prema njima i kako se oni odnose meÄ‘u sobom. Fraza „PoÅ¡tujući drugog poÅ¡tujem i podupirem sebe“ bio je vodeći princip i mi smo imali izvrsno vrijeme propitivanja koliko snažno smo povezani s drugim ljudima i koliki je dio naÅ¡eg pretpostavljenog identiteta stvoren odnosnim poljem Äiji smo dio. Mnogi su od vas možda proÄitali radove na temu konstelacijskog rada i vrlo se fokusirali na poÅ¡tivanje ljudi koji vas podržavaju te prepoznaju realnost i kvalitet osjećaja, vezivanja i meÄ‘uljudskih odnosa.
MeÄ‘utim, Å¡to smo se viÅ¡e fokusirali na konstelacije i veće sisteme, tim viÅ¡e se naÅ¡ pogled odvlaÄio od nas samih prema onome Å¡to je ondje u sistemu. Tijekom mojeg voÄ‘enja (facilitacije) konstelacija, ponekad sam se zapitao da li cijelo pitanje promatranja obiteljskih sistema može ponekad postati i odvraćanje od promatranja dobrostivosti sebe kao individualne osobe. ViÅ¡e nego jedanput, imao sam osjećaj da je lako postati zaintrigiran samom konstelacijom, prije nego promatranjem nužnosti da se približimo naÅ¡im individualnim odgovornostima, osjećajima, konceptualizacijama, talentima i mogućnostima. Tjelorad (‘Bodywork’) me nauÄio jedostavnu ali oÄitu lekciju, da je naÄin na koji doživljavamo svijet istovjetan naÄinu na koji doživljavamo i nastanjujemo svoje tijelo. Drugim rijeÄima, samo ako možemo zaista osjetiti svoje tijelo, razviti osjet svog utjelovljenja, koje je ukorijenjeno u percepciji naÅ¡ih osjeta, moći ćemo doživjeti dobrostivost života, povezanost sa svijetom i naslutiti svoje pravo ja i dinamike u obiteljskom sistemu. NaÄin na koji se odnosimo prema sebi, naÄin na koji osjećamo vlastito tijelo, naÄin na koji se uistinu usuÄ‘ujemo približiti svojim osjećajima, osjetima i razliÄitim percepcijama dati će nam osjet koherentnosti, opipljive stvarnosti i povezanosti istinskog pripadanja većoj obitelji ili bilo kojem drugom, većem, prirodnom, spiritualnom ili generacijskom sistemu. Biti povezani sa samima sobom, biti sposobnima osjetiti naÅ¡e pravo ja kao osjetilnu fiziÄku stvarnost je preduvijet za povezivanje s realnošću dijela konstelacijskog rada i života samog.
Od nedavno sam joÅ¡ viÅ¡e svjestan ljudi koji žele postaviti konstelaciju, ali su bili previÅ¡e disocirani da bi se povezali s konstelacijom i njenim pratećim emocionalnim procesima. Ponekad pogledaÅ¡ osobu i njegovo/njeno tijelo i dobijeÅ¡ osjećaj da tamo „nikoga nema kod kuće“. Tužno je iskustvo vidjeti da se osoba osjećala toliko nesigurno u povezanosti sa svojim osjetilnim i perceptivnim tijelom, te se osjećala sigurnije da se disocira i napusti ga prije nego da ostane povezana sa njim/njom. Ustvari, svi smo mi viÅ¡e ili manje disocirani u tome Å¡to radimo i Äešće se ne usuÄ‘ujemo biti potpuno prisutni u sada-i-ovdje neposredne situacije. U ovom stanju lako se osjećamo usamljeno, odvojeno i strano od svijeta oko nas. Pronalazimo ekscentriÄan naÄin napredovanja i osjećamo se zaboravljenima od života i svega Å¡to nam on nudi.
Zbog tog iskustva, u mom nedavnom radu postao sam manje zainteresiran klasiÄnim obiteljskim konstelacijama i viÅ¡e sklon baviti se procesnim konstelacijskim radom. Procesni konstelacijski rad je centriran oko klijenta i naÄina na koji on postavlja svoje pitanje. Procesni rad je fokusiran oko razloga zaÅ¡to klijent postavlja pitanje na taj naÄin i u kojem odnosu je to bitno za njega. I vrijedno je sjetiti se da Äak i u klasiÄnim obiteljskim konstelacijama, sama konstelacija nije glavni fokus naÅ¡e pozornosti. Konstelacija radije služi kao okidaÄ osobnog procesa. Ali upravo taj individualni p r o c e s klijenta daje smjernice voditelju (facilitatoru) za navigaciju kroz konstelaciju i pomoć klijentu da „vidi“ i osjeti o Äemu se radi u njegovoj situaciji. Rad je usmjeren na klijentov unutarnji krajobraz koji se može razlikovati od onoga Å¡to on kaže ili o Äemu može govoriti. Umnogome se radi o uzimanju u obzir njegove unutarnje stvarnosti, a koja se može jako razlilaziti od onoga Å¡to je izraženo rijeÄima i Äak se vraćati okolnostima koje se ne mogu sastaviti u suvislu priÄu budući da su duboko ukorijenjene u fiziologiju tijela.
I Å¡to su oznake ovog individualnog procesa? Å to su smjernice za pomoć osobi da se viÅ¡e poveže sa sobom i omogući sebi da postane joÅ¡ viÅ¡e autentiÄna? Što ćemo doživjeti na putu podržavanja ponovnog povezivanja sa svojim pravim ja tijekom procesnog rada? Å to će konaÄno poploÄiti put do naÅ¡eg prirodnog ponaÅ¡anja radije nego umiÅ¡ljene ideje tko mislimo da jesmo? Kako znati da smo stigli do toÄke gdje se možemo osloniti na naÅ¡u percepciju, „stvarnost“ i osjećaje?
Prije svega, ovo nastojanje zapoÄinje s osvijeÅ¡tavanjem na Å¡to smo se do sada oslanjali. Koje su vjeÅ¡tine, odnosi, postignuća, uÄinila da na sebe gledamo na naÄin na koji smo to Äinili i dalje Äinimo? Kako mi „Äinimo“ sebe? Kako doživljavamo i konceptualiziramo sebe?
Pages: 1 2